Požari vozila se ponašaju sasvim drugačije ovisno o tome da li govorimo o tradicionalnim motorima s unutrašnjim sagorijevanjem ili modernim električnim vozilima. Kod automobila na benzin, većina požara počinje u sustavu goriva, s obzirom da benzin i dizel praktički čekaju da zaplame. Električna vozila pričaju drugačiju priču. Pravi problem u tom slučaju dolazi od litij-ionskih baterija koje se nalaze ispod haube. Kada se nešto dogodi s sustavom goriva kod vozila s klasičnim motorom, plamen se brzo širi zbog toga što su derivati nafte iznimno zapaljivi. Vlasnici električnih vozila ne trebaju se previše brinuti za gorivo, već više za posljedice neispravnosti baterija. Termalni bijeg (thermal runaway) je jedan od glavnih problema u ovom slučaju. To se događa kada baterija postane pretopla i sama počne gorjeti, ponekad čak i nakon što se čini da je početni problem riješen.
U posljednje vrijeme primijećen je značajan porast broja požara povezanih s električnim vozilima, što je uzrokovalo zabrinutost među grupama za sigurnost od požara. Pogledajte šta je nedavno otkrila Američka nacionalna istraživačka služba za saobraćaj: vozila pogonjena benzinom često izgore oko 1.530 puta na 100.000 vozila na cesti, dok električna vozila izgore otprilike 25 puta u istim brojkama. Ali tu dolazi do problema - kada električna vozila ipak izgore, znatno je teže nositi se s time zbog intenzivnosti i dugotrajnosti požara litijum-jonskih baterija. Vatrogasci se suočavaju sa stvarnim izazovima kod takvih požara. Efekat termalnog kašnjenja znači da ove vrste požara mogu gorjeti satima zaredom, a najgore od svega je da se požari mogu ponovno aktivirati čak i nakon što svi misle da su potpuno ugašeni. To čini da se s požarima električnih vozila bavi na potpuno drugačiji način nego s požarima konvencionalnih automobila.
Pozari litijum-jonskih baterija donose opasnosti koje idu daleko dalje od samog zapaljenja. Kada se ove baterije pregreju, ulaze u stanje koje se naziva termički uzur, pri čemu oslobađaju različite opasne gasove. Zbog složenih elektronika i hemikalija unutar njih, gašenje ovih požara nije nešto sa čim standardna vatrogasna oprema može učinkovito da se nosi. Uzmite slučaj u Audi Indianapolisu, gde se zapalio Audi E-tron GT – vatrogasci su imali pravi problem kako da se nose s time. Ovakve situacije pokazuju koliko nespremni mnogi službenici hitne pomoći još uvek jesu za rukovanje požarima električnih vozila, koji se ponašaju potpuno drugačije u poređenju sa tradicionalnim požarima benzina.
Stare metode gašenja vatre više ne daju rezultate kod požara vozila, pogotovo kada su u pitanju električna vozila. Voda, CO2 i standardna vatrogasna pjena su efikasni za požare automobila sa benzinom, ali ne mogu ugasiti plamenove litijum-jonskih baterija. Šta čini ove požare toliko zahtjevne? Hemijska reakcija unutar baterija stvara probleme koje obična pjena ne može riješiti. Većina konvencionalnih pjena ima poteškoća da prodre u baterijske pakete i da spusti temperaturu na odgovarajući način. Osim toga, štete i okolini. Najgore od svega je da čak i nakon što se uguše vidljivi plamenovi, postoji ozbiljan rizik da se požar ponovo aktivira kasnije.
Većina stručnjaka se slaže da klasične metode gašenja vatre jednostavno ne daju rezultate kada je riječ o požarima električnih vozila, a u nekim slučajevima čak pogoršavaju situaciju. Uzmite za primjer metode zasnovane na vodi. Kada vatrogasci prsnu vodu na ova vozila, ona se obično sliva na sve strane, uzimajući sa sobom opasne hemijske tvari iz baterija. To smo lično vidjeli u Karnelu, gdje je lokalna vatrogasna služba imala poteškoća s gašenjem požara Audi E-tron unutar garaže. Litiјum-jonske baterije predstavljaju različite probleme u zatvorenim prostorijama poput garaža ili parking zgrada. Taj incident je jasno pokazao zašto su potrebna različita sredstva i obuka specifična za rukovanje požarima kod električnih vozila, umjesto da se oslanjamo na stare metode koje su prije bile prikladne za vozila s benzinom.
Pogledajte stvarne situacije pokazuje zašto tradicionalne metode gašenja više jednostavno nisu dovoljne. Uzmite slučaj električnog Audi automobila koji se vozio na dizalici – gašenje tog požara zahtijevalo je znatno više posla nego inače, pa su vatrogasci morali primijeniti metode koje nisu dio njihovog standardnog priručnika. Ovakve vrste požara električnih vozila su jednostavno posvećene drukčije stvari. Međutim, vatrogasne službe širom zemlje počele su se prilagođavati. Sada koriste specijalizovanu opremu, poput onih pokrivača za EV vozila koje smo skoro vidjeli, a prve izvještaje sugeriraju da oni zapravo djeluju bolje u gušenju ovih upornih požara. Činjenica je da se naš pristup gašenju požara mora uskladiti sa načinom na koji se automobili sami mijenjaju. Kako bi sve više 'zeleinh vozila stizala na naše ceste, opremljena raznim visokim tehnologijama, stare metode će biti sve manje prikladne.
Toplotna otpornost je vrlo važna pri odabiru pokrivača protiv požara automobila, posebno važna i za električna vozila i za tradicionalne automobile sa benzinskim motorima. Pravi pokrivač mora izdržati izloženost ekstremnoj toploti. Staklena vuna se ovde pokazuje kao dobar izbor jer dobro izdržava toplotu i traje duže od mnogih alternativa. Kada toplota dosegne nivo na kojem se metalički dijelovi topе, postoje stvarni industrijski testovi, poput ASTM F1989, koji provjeravaju koliko su pokrivači zaista otporni na ekstremnu toplotu. Ovi testovi obično traže pokrivače koji mogu izdržati otprilike 1000 stepeni Celzijusovih bez gubitka svojih svojstava tokom vremena. Kupovina nečeg što prolazi kroz ove standarde čini ogromnu razliku u hitnim situacijama gdje brze reakcije spašavaju živote i smanjuju oštećenja vozila, bez obzira na tip vozila koji se koristi na putevima danas.
Veličina je važna i kada je riječ o vatrogasnim ćebadima. Ako želimo pravilno ugasiti požar, ćebad mora biti dovoljno velika da prekrije cijelo vozilo. Tačne dimenzije mogu se razlikovati u zavisnosti od tipa vozila, ali generalno, većina preporučuje da se koristi nešto što pokriva otprilike 95 posto površine. Dijagrami su vrlo korisni u ovom slučaju jer pokazuju tačno kako treba razmjestiti ćebad preko različitih tipova vozila, što je izuzetno važno kada je vrijeme kritično. Tijela za standarde, poput onih iza EN 1869, su ustvari propisala prilično jasna pravila u vezi dimenzija, tako da proizvođači znaju koje veličine su najefikasnije, bez obzira na to da li je u pitanju mali automobil ili veliki kamion.
Kada sekunde igraju ulogu u hitnim situacijama, težina i koliko je savitljiv pokrivač za gašenje vatre čine svu razliku. Lagani materijali znače da vatrogasci mogu brže izvaditi pokrivač i prekriti plamen, bez gubitka dragocjenog vremena. Takođe je važna sposobnost savijanja i oblikovanja oko teško dostupnih mjesta. Zamislite pokušaj prekrivanja oštrih uglova na automobilima – ogledala koja strše, spojleri koji se protežu uz zidove. Tamo dolazi do izražaja dobra savitljivost. Većina modernih pokrivača koristi materijale poput silikonom prekrivenog staklenog vlakna, jer ostaje dovoljno lagano za rukovanje, ali istovremeno izdržava intenzivnu toplinu. Vatrogascima treba nešto što mogu brzo baciti, a da se ne raspadne kada se protegne preko nepravilnih oblika. Učiniti ovo ispravno nije pitanje samo udobnosti. Brzo razvijanje doslovno spašava živote u stvarnim vatrogasnim situacijama.
Vatrene deke moraju izdržati eksplozije i korozivne kiseline, posebno kada se radi o opasnim situacijama na terenu. Stvarne situacije često nameću neočekivane izazove tim sigurnosnim alatom. Standardi poput ISO 9185 zapravo definišu konkretne testove kako bi se provjerila otpornost vatrenih deki na udarne sile i hemijsko izlaganje. Statistike pokazuju da oko 30% svih požara u automobilima uključuje neku vrstu opasnog materijala, što čini kvalitetnu zaštitu od vatre apsolutno neophodnom. Kada vatrogasci stignu na mjesto požara vozila, žele imati poverenja da će im oprema ispravno funkcionisati, te da će zaštititi ne samo ono što je unutar automobila, već i njih same u tim kritičnim trenucima.
Kada se posmatraju vatrene ode, važno je pronaći pravi balans između njihove cijene i učinkovitosti u hitnim situacijama. Naravno, skuplje vatrene ode obično su napravljene od kvalitetnijih materijala i imaju potrebne certifikate, ali i dalje vrijedi provjeriti brojke prije nego što investirate veliki novac. Kada se osvrnemo na ponudu, većina skupih opcija ima najviše ocjene sigurnosti ili ispunjava stroga industrijska pravila, što objašnjava njihovu cijenu. Za osobe koje rade u automehaničarskim radionicama, vrijedi razmotriti da li ušteda novca na početku kupnjom jeftinijih ode bude isplativa u poređenju sa potencijalnim rizicima za sigurnost koji dolaze kasnije. Dobra vatra od danas može uštedjeti hiljade kuna kasnije, ako se nešto pokvari sa zapaljivim materijalima tijekom popravaka.
Kada se odlučuje između jednokratnih i višekratnih vatrogasnih ćebadi, većina ljudi zapne na pitanju šta se dešava nakon što se požar razgori. Višekratne opcije možda izgledaju jeftinije na prvi pogled, ali zahtijevaju odgovarajuće čišćenje i provjeru oštećenja prije nego što ih netko ponovno upotrijebi. Čišćenje ovih ćebadi podrazumijeva uklanjanje svih vrsta ostataka koji su ostali nakon požara, uključujući otopljeni materijal i masne ostatke koji tokom vremena mogu oslabiti tkaninu. Iako, neki materijali ipak podnose ovu obradu bolje od drugih. Staklena vuna i vlakna na bazi silice obično podnose procese dekontaminacije dosta dobro u poređenju sa drugim vrstama. Međutim, mnogi stručnjaci za sigurnost preporučuju kompanijama da ipak odaberu jednokratne ćebadi. Razlog je jednostavan – nema rizika od smanjenja zaštite u ključnim trenucima kada svaki sekund ide u korist.
Razmatranje da li jednokratne ili višekratne vatrene peškire imaju bolje finansijsko opravdanje predstavlja važnu stvar pri odlučivanju o kupovini. Na prvi pogled, višekratne peškire deluju kao jeftinija opcija jer se mogu koristiti više puta. Ali pričekajte – postoji zec. Ove peškire zahtijevaju redovno čišćenje i inspekciju, što se tokom vremena sabira u obliku troškova rada. Neki primjeri iz prakse pokazuju da iako jednokratne peškire na početku koštaju više, često se isplate finansijski u mjestima gdje često dolazi do požara, jer ne zahtijevaju nikakvo održavanje između upotreba. Za kompanije koje razmatraju šta ima smisla u vremenskom periodu od nekoliko godina, matematika ponekad pokazuje da su jednokratne opcije pametniji finansijski potez. One eliminišu te stalne troškove održavanja i pritom svaki put pružaju pouzdanu zaštitu kad god se upotrebe.
Rolne od vatrostalnog materijala se proizvode s posebnom pažnjom kako bi dobro funkcionirale kao vatrogasi. Proizvođači koriste određene metode tijekom proizvodnje koje povećavaju otpornost ovih materijala na toplinu i dugotrajnost. Način na koji su vlakna povezana igra veliku ulogu. Kada je pletivo gušće, pokrivač bolje izolira toplinu i izdržljiviji je kada je izložen plamenu. Većina komercijalnih rolne ima debljinu između pola milimetra i oko dva milimetra. Tačna debljina ovisi o primjeni – industrijska područja obično zahtijevaju deblje varijante, dok oprema za ličnu zaštitu može biti tanja. Ove specifikacije omogućuju materijalu da izdrži ekstremne temperature bez oštećenja, što objašnjava zašto vatrogasci i osobe koje rade u opasnim uvjetima na toliko ovise o njima. Mnogi proizvođači dizajniraju svoje proizvode tako da zadovolje ili čak nadmaše zahtjeve koje su postavile organizacije poput ASTM i ANSI, zahvaljujući kvalitetnim praksama u proizvodnji staklenih vlakana.
Staklena vuna koja se koristi u zavarivačkim ćebadima izrađena je tako da izdrži ekstremnu toplotu i plamen, čime postaje važan element sigurnosti za svakog profesionalca na poslu. Šta čini ovu staklenu vunu posebnom? Njen poseban sastav omogućava joj da izdrži temperature oko 1000 stepeni Fahrenheita, što je izuzetno važno na mjestima gdje se često vrši zavarivanje. Većina kvalitetnih proizvoda danas dolazi sa ISO i ANSI sertifikacijama, tako da zaposleni znaju da koriste nešto što stvarno pruža zaštitu. Na gradilištima širom zemlje, zavarivači se svakodnevno oslanjaju na ove ćebad. One štite od letećih iskri i vrućeg šljaka koji bi inače mogli izazvati požar. Standardi koji stoji iza proizvodnje nisu samo papirologija. Kada zaposleni tokom velikog projekta zavije se u jedno od ovih ćebadi, on se oslanja na desetljeća testiranja i usavršavanja kako bi ostao bezbijedan dok mu i oprema ostaje netaknuta.
Vatrene deke često dobiju loš glas jer se lako pokvare kada su izložene vodi ili grubom tretmanu, što čini zaštitne premaze posebno važnim. Proizvođači obično koriste silikonske ili poliuretanske premaze kako bi osigurali da deke ostanu suve i izdržljive na redovno trošenje. Istraživanja pokazuju da ove obrade mogu zapravo udvostručiti vijek trajanja vatrene deke, smanjujući troškove zamjene tokom vremena. Vodootporna sloj sprječava vlagu da ošteti vatrostalna svojstva staklene vune. U međuvremenu, otporni premazi na trošenje održavaju deku netaknutom i funkcionalnom čak i nakon što je vučena preko grubih podova ili višestruko korištena u hitnim situacijama. Ova kombinacija pomaže u održavanju i sigurnosnih standarda i ekonomičnosti za objekte koji se oslanjaju na ove ključne sigurnosne alate.
Kada dođe do hitnih situacija, poznavanje načina pravilne upotrebe vatrene peći sve je razlike, zbog čega je obuka osoblja obavezni sigurnosni protokol. Dobre obuke treba da uključuju preporuke poznatih grupa poput NFPA-a, iako mnoge radne okoline jednostavno slijede ono što najbolje funkcioniše za njih. Sama obuka treba da nauči ljude kako da brzo zgrabe i razvuku te peći preko vatre, ali i da svima pruži priliku da uvježbavaju stvarne situacije. Studije pokazuju da kad zaposleni znaju šta rade, smanjuju broj ozljeda i troškove popravke tokom požara automobila za čak pola, pa čak i više. To znanje nije vrijedno – ono može spasiti živote kada sekunde najviše vrijede.
Način na koji čuvamo vatrene pokrivače čini razliku u tome koliko će dobro raditi kad su najpotrebniji. Najbolje mjesto? Suho područje gdje temperatura ostaje stabilna, a ne neko mjesto izloženo dugotrajnom djelovanju sunca. Nitko ne želi vatrene pokrivače koji su mjesecima ležali u vrućoj garaži. Redovne provjere također imaju značaja – obratite pažnju na izlizane rubove ili promjenu boje koje mogu značiti da više nisu u najboljoj kondiciji. Neka istraživanja pokazuju da redovno održavani pokrivači mogu biti čak 40% učinkovitiji u gašenju vatre u poređenju s onima koji su zaboravljeni u skladištenju. Pratite ovaj jednostavan red održavanja i imat ćete sigurnost da, ukoliko se automobil jednog dana zapali, pokrivač će zaista obaviti ono što treba – spasiti živote, a ne dodatno pogoršati situaciju.
Tople vesti2025-03-25
2025-03-25
2025-03-25
Autorsko pravo © 2025 Shandong Rondy Composite Materials Co., Ltd. — Pravilo o privatnosti
EN
